Sakure i hanbok: JAPAN I JUŽNA KOREJA

Doručak, Slobodno vrijeme ili fakultativni izlet obilaska japanske prjestolnice. Dan počinjemo u Asakusi, gdje crvene kapije Sensō-jija i miris tamjana dočekuju prve posjetioce. Šetamo Nakamise ulicom, biramo sitne suvenire i učimo razliku između različitih oblika mochi kolačića. Pogled prema Skytreeju podsjeća nas koliko je Tokio visok, ali kvartovi ostaju uredno “ljudski”. Nastavljamo prema Uenu: park, jezerca i muzeji nude kratki predah između dvije gradske slike. Alternativno spuštamo se u Akihabaru da vidimo neon, gaming i retro elektroniku kao mali muzej pop-kulture. Ručak uz ramen ili tempuru vraća snagu i otvara apetit za poslijepodnevni dio. Metro nas brzo vodi do Ginz e, gdje izlozi postaju male pozornice dizajna i svjetla. Ulazimo u robne kuće više da vidimo rituale usluge nego da kupujemo. Kratka pauza za kolač i čaj pomaže da usporimo prije večeri.

Dan zatvaramo šetnjom uz uredne avenije, dok se iz izloga prelijevaju refleksije grada.

Krećemo u fakultativni obilazak Hakone. Rano krećemo vozom prema Hakoneu, a pejzaž postaje zeleniji već nakon prvih stanica. Na jezeru Ashi ukrcavamo se na brodić, pa posmatramo tori kapiju i planinske obrise u vodi. Ropeway nas diže iznad Owakudanija, gdje para i sumpor podsjećaju na živu utrobu vulkana. Ako je vedro, Fuji se pojavi kao zamišljena planina iz kaligrafije; strpljenje je nagrađeno pogledom. U muzeju na otvorenom skulpture stoje kao gosti u prirodi, tihe i monumentalne. Ručak je jednostavan – soba rezanci ili bento – i savršeno pristaje uz hladni zrak planine. Ko želi, uranja stopala u onsensku toplu vodu; drugi traže još jedan kadar jezera. Popodne se spuštamo nazad, kupujemo keks s crnom jajem kao suvenir s Owakudanija. Voz nas vraća u Tokio dok sunce pada iza brda i vagoni utihnu.

U hotel stižemo umorno, ali osvježeno: priroda je promijenila tempo našeg putovanja.

Dorucak. Slobodan dan ili fakultativni izlet. Jutro provodimo kod Meiji svetišta, gdje šumska staza smiruje korak i misli.Harajuku na tren ubrza, a vitrine i boje pokazuju igru stila i mašte.  Omotesandō je kontrapunkt – elegantne fasade i arhitektura koja govori tiho i jasno. Shibuya Crossing je naš mali performans: nekoliko sekundi zajedničkog prelaska s hiljadama ljudi. Ko poželi, penje se na Shibuya Sky da grad složi pod noge kao maketu. Ručak uz curry rice ili sushi to-go daje nam praktičnu pauzu. Popodne odmaramo, prepakujemo se i pripremamo za put bez žurbe. Na peronu shinkansena sve je precizno: sjedala poravnata, koferi spremni, karte i pasoši pri ruci. Vožnja prema Kyotu kratko je poglavlje tišine, pejzaž klizi kao film bez dijaloga.

Uveče se prijavljujemo u hotel, a uličice Giona šapuću da stari grad nikud ne žuri.

Doručak, krećemo u fakultativni obilazak Kyota i Nare. Rano krećemo na Fushimi Inari, gdje tisuće narančastih torija crtaju ritam naših koraka. Kiyomizu-dera nas prima s terase iznad krošnji, a Sannenzaka i Ninenzaka vode nizbrdo starim kamenom. U Gionu na kratko zastajemo uz drvene fasade i papirne lampione.Voz do Nare traje onoliko koliko treba da se izmijeni slika vrta u sliku parka. U Tōdai-jiju bronzani Buddha sjedi mirno, a dvorana šumi tišinom hodočasnika. U parku jeleni slobodno prolaze; učimo laganu gestu naklona koja im je već poznata. Kasuga Taisha miriše na cedrovinu, a kameni lampioni iscrtavaju hodnike vremena. Ručak je topao, domaći – možda udon, možda bento – i vraća nas korak po korak. Vraćamo se u Kyoto kad svjetlo postane mekše, a ulice posluže čaj ili malu slasticu.

Veče završavamo u Pontochō aleji, uskim prolazom punim mirisa i tihe graje.

Doručak,  odjava iz hotelskih soba. i transfer do Osake, vozom ili autobusom.  U parku zamka Osaka pravimo foto-pauzu, gledamo bijele zidove i zeleni jarak. Dōtonbori je brza scena – svjetla, natpisi, takoyaki i okonomiyaki za ukus grada. Vrijeme je pažljivo odmjereno: stajemo taman toliko da nas grad pozdravi.Transfer na KIX protiče uredno; prtljag i karte su spremni. Popodnevni let nas vodi u Seul, gdje se ritam opet malo mijenja.

Po dolasku u hotel primjećujemo razliku u mirisima, znakovima, ritmu ulice. Lagani večernji hod do Cheonggyecheona zatvara dan u odsjaju vode.

Doručak, Slobodno vrijeme ili Fakultativni razgled grada.
Jutro počinje u Gyeongbokgungu, gdje smjena straže boji dvorišta u crveno i plavo. Bukchon Hanok Village čuva drvene kuće i tihe avlije s pogledom na grad. Insadong nudi papir, čaj i kaligrafiju – male radnje sa strpljenjem zanatlija. Jogyesa, budistički hram, miriše na tamjan i jarku boju lotosa. Ručak u hanok-restoranu spaja tradiciju i udobnost zdjele bibimbapa. Popodne biramo Namsan i uspon do N Seoul Towera da grad složimo u panoramu. Gwangjang Market vraća nas na zemlju: bindaetteok, gimbap i vreva štandova. Šetnja Cheonggyecheonom hladi noge i misli nakon dugog dana. U večernjim satima vraćamo se do Myeongdonga po sitnice i kozmetiku.

Noć u Seulu je živa, ali naša soba je tiha kao zavjet dobrog sna.

DORUCAK I SLOBODNO VRIJEME ILI FAKULTATIVNI IZLET DO GRANICE SA SJEVERNOM KOREJOM.Rano krećemo s pasošima u džepu, prema Imjingaku i granici gdje istorija još odzvanja. Tunel br. 3 i Dora opservatorij otvaraju pogled i pitanja, više nego jednostavne fotografije. Dorasan stanica stoji kao ideja puta koji čeka svoje vrijeme. Vraćamo se u grad do ranog popodneva i pravimo kratku pauzu za ručak. Zatim prelazimo u Jamsil: Bongeunsa nudi mir, a Starfield Library čini knjige scenografijom grada. Lotte World Tower podiže nas visoko, gdje Seul postaje mozaik svjetla i rijeka sjaji kao traka. Ako nebo poželi, dočekujemo zalazak s visine, u tišini staklenog horizonta. Silazak donosi kafu i kratki predah u tržnom centru. Večera je u obližnjem restoranu s roštiljem, gdje dim i smijeh prave vlastitu muziku.

Povratak u hotel prolazi lako: grad je velik, ali putevi su nam već poznati.

RANA odjava iz hotelskih soba, transfer do aerodroma Narita, let je u 10:15 prema Istanbulu, nakon slijetanja slijedi transfer na let za Sarajevo planirano vrijeme slijetanja u Sarajevo je u 21:00. 
Budimo se ranije nego inače i provjeravamo dokumente, karte i raspored. Autobus ili kombi čekaju ispred hotela, a koferi su već složeni bez viška. Jutarnja vožnja do ICN-a prolazi uz razgovore i kratke osvrte na protekle dane. Na aerodromu sve ide korak po korak: check-in, sigurnosna kontrola, pa mir prije ukrcaja. U slobodnim minutama kupujemo posljednji čaj ili čokoladu za poklon. Na gateu dijelimo fotografije i kratke bilješke za buduće putnike. Ukrcaj je uredan; avion ubrzo presijeca obalu i grad ostaje kao karta svjetla. Razmišljamo kako su se tri grada složila u jednu priču – neon, vrt i tvrđava. Itinerar je ispunio očekivanja, ali ostavio mjesta da se jednom vratimo.

Putovanje završava, a ritam Tokija, Kyota i Seula ostaje nam pod kožom kao tihi metronom.